Depresija kod adolescenata predstavlja jedan od najozbiljnijih javnozdravstvenih problema suvremenog društva. U posljednjem desetljeću zabilježen je značajan porast depresivnih simptoma kod mladih, što zahtijeva sveobuhvatan pristup u prevenciji, dijagnostici i liječenju.

Depresija je jedan od najčešćih mentalnih poremećaja adolescencije i često ima ozbiljne posljedice na emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj mladih. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, između 10% i 20% adolescenata doživi epizodu depresije prije navršene 18. godine. Upravo se adolescencija smatra razdobljem češće pojave depresivnog raspoloženja, premda je i klinička depresija u njih češća nego u djece prije puberteta, osobito u djevojaka. Potreba za odvajanjem i uspostavljanjem sve veće autonomije izlaže adolescente različitim, većim ili manjim, doživljajima gubitaka (npr. Gubitku sigurnosti, koju djeci pružaju roditelji ili drugi skrbnici; postepenom gubitku djetinjih iluzija o sebi i drugima itd.). Depresija u adolescenciji i dalje ostaje često neprepoznata i nedovoljno liječena, većim dijelom zbog sličnosti simptoma s uobičajenim promjenama raspoloženja u pubertetu.

Etiologija i faktori rizika

Etiologija depresije u adolescenciji obuhvaća više faktora, uključujući genetske, biološke, psihološke i socijalne faktore.

• Genetski faktori čine značajan dio adolescentne depresije, te se procjenjuje da utječu na oko 40% varijacije u riziku od velikog depresivnog poremećaja. Genetski utjecaji mogu biti izravni, kao što se vidi kod obiteljske anamneze depresije koja povećava rizik, ili neizravni, koji utječu na način na koji pojedinci komuniciraju sa svojom okolinom (korelacija gena i okoline) ili pak na njihovu osjetljivost na stresore iz okoline (interakcija gena i okoline). Specifični genski polimorfizmi, poput onih povezanih sa serotoninskim receptorom, povezani su s povećanim rizikom od depresivnih simptoma kod nekih adolescenata.
• Biološki faktori koji doprinose razvoju adolescentne depresije uključuju genetske predispozicije, neurobiološke neravnoteže, hormonalne fluktuacije i fiziološke promjene povezane sa stresom. Ti čimbenici međusobno djeluju s utjecajima okoline i psihosocijalnim utjecajima, pri čemu genetske varijacije utječu na neurotransmitere poput serotonina i dopamina. Hormonalne promjene tijekom puberteta utječu na emocionalnu regulaciju, a kronični stres dovodi do promjena u sustavima odgovora na stres i upale.
• Psihosocijalni faktori obuhvaćaju obiteljske konflikte, vršnjačko nasilje, akademski pritisak, gubitak bliske osobe i socioekonomske poteškoće. Posebnu ulogu imaju i društvene mreže, gdje stalno uspoređivanje s drugima može povećati osjećaj manje vrijednosti i usamljenosti.

Klinička slika i dijagnoza

Depresija kod adolescenata može se manifestirati različito nego kod odraslih. U velikoj depresivnoj epizodi adolescentovo raspoloženje je depresivno (ili razdražljivo) najveći dio dana, više dana te simptomi rezultiraju značajnim oštećenjem funkcioniranja u važnim područjima života, uključujući obiteljske odnose, školu, i odnose s vršnjacima. Osim klasičnih simptoma poput tuge i gubitka interesa, kod mladih su česte iritabilnost, ljutnja i socijalno povlačenje. Dijagnoza se postavlja prema kriterijima iz Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition (DSM-V), uz obveznu procjenu trajanja i intenziteta simptoma te isključenje drugih mogućih uzroka. Za postavljanje dijagnoze depresivnog poremećaja kod adolescenata najmanje pet simptoma mora biti prisutno dva tjedna, uključujući depresivno (ili razdražljivo) raspoloženje ili gubitak interesa ili zadovoljstva.

Osnovni simptomi (mora biti prisutan barem jedan)

• Depresivno ili razdražljivo raspoloženje: trajni osjećaji tuge, praznine ili beznađa ili opće stanje razdražljivosti.
• Gubitak interesa ili zadovoljstva: primjetno smanjenje interesa ili zadovoljstva u gotovo svim aktivnostima.

Dodatni simptomi (moraju biti prisutni barem četiri)

• Značajna promjena težine ili apetita: gubitak ili dobivanje na težini, ili smanjenje ili povećanje apetita gotovo svaki dan. Za djecu to može značiti i neuspjeh u postizanju očekivanog dobivanja na težini.
• Poremećaj spavanja: nesanica (poteškoće sa spavanjem) ili hipersomnija (prekomjerno spavanje) gotovo svaki dan.
• Psihomotorne promjene: agitacija (nemir) ili retardacija (usporeni pokreti), koje primjećuju drugi.
• Umor ili gubitak energije: osjećaj umora ili nedostatka energije gotovo svaki dan.
• Osjećaji bezvrijednosti ili krivnje: osjećaj pretjerane, neprimjerene krivnje i osjećaj bezvrijednosti gotovo svaki dan.
• Smanjena sposobnost razmišljanja ili koncentracije: problemi s razmišljanjem, koncentracijom ili donošenjem odluka gotovo svaki dan.
• Ponavljajuće misli o smrti ili samoubojstvu: ponavljajuće suicidalne ideje, s ili bez određenog plana, ili pokušaj samoubojstva

U kliničkoj se praksi zbog svoje jednostavnosti često primjenjuje skala depresivnosti. Skala je namijenjena za djecu u dobi od 10 do 18 godina iako se u kliničkoj individualnoj primjeni pokazala vrlo korisnom i mlađim skupinama.

Sadržava ukupno 26 čestica, pri čemu dijete za svaku pojedinu tvrdnju izražava stupanj svojeg slaganja ili neslaganja zaokruživanjem odgovora na petostupanjskoj ljestvici. Vrijeme odgovaranja nije ograničeno i u prosjeku traje 5 do 10 minuta, ovisno o dobi ispitanika i brzini čitanja. SDD je konstruirana na temelju popisa simptoma iz DSM-V klasifikacije, tvrdnji koje se primjenjuju u različitim psihodijagnostičkim instrumentima za mjerenje depresije i teorijskih tumačenja simptomatologije depresivnosti u djetinjstvu i adolescenciji. Tvrdnje pokrivaju tri grupe simptoma depresivnosti: emocionalnu, tjelesnu i kognitivnu.

Liječenje i intervencije

Liječenje depresije kod adolescenata zahtijeva multidisciplinarni pristup. Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije terapija treba uključivati psihoterapijske, farmakološke i socijalne intervencije.

• Psihoterapija, posebno kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) i interpersonalna terapija (IPT), pokazale su visoku efikasnost u ublažavanju simptoma depresije kod mladih. IPT-A je razvijen za adolescente (12-18 godina) s blagim do umjerenim simptomima depresivnog poremećaja. KBT pomaže sa zaostalim kognitivnim i bihevioralnim vještinama potrebnim za stvaranje i održavanje podržavajućih odnosa i regulaciju emocija kod depresivnih adolescenata.
• Farmakoterapija obično uključuje selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI), koji se smatraju terapijom prve linije. Za umjerenu do tešku depresiju, lijekovi se često koriste u kombinaciji s psihoterapijom, jer je ovaj pristup učinkovitiji od bilo kojeg tretmana zasebno. Za depresiju otpornu na liječenje, drugi lijekovi ili kombinirane terapije mogu se razmotriti pod pažljivim vodstvom liječnika.
• Obiteljska terapija i uključivanje škole imaju ključnu ulogu u stvaranju zdravog okruženja i prevenciji recidiva.

Prevencija i uloga zajednice

Prevencija depresije u adolescenciji obuhvaća rano prepoznavanje rizičnih faktora i jačanje zaštitnih mehanizama. Edukacija roditelja i nastavnika, razvoj emocionalne pismenosti i promocija mentalnog zdravlja u školama značajno pridonose smanjenju učestalosti depresije. Također, smanjenje stigme vezane za mentalne poremećaje olakšava mladima da potraže pravodobnu pomoć.

Depresija kod adolescenata predstavlja ozbiljan problem koji zahtijeva pažnju stručnjaka, porodice i društva u cjelini. Rano prepoznavanje simptoma, dostupnost stručne pomoći i stvaranje zdravog okruženja ključni su faktori u uspješnom liječenju i prevenciji.

Preporuke za djecu i roditelje

• Poduzmite korake za kontrolu stresa, povećanje otpornosti i jačanje samopoštovanja kako biste se lakše nosili s problemima kada se pojave.
• Vježbajte brigu o sebi, na primjer stvaranjem zdrave rutine spavanja i odgovornim i umjerenim korištenjem elektroničkih uređaja.
• Potražite prijateljstvo i društvenu podršku, posebno u kriznim vremenima.
• Potražite liječenje pri najranijim znakovima problema kako biste spriječili pogoršanje depresije.
• Nastavite s liječenjem, ako je preporučeno, čak i nakon što simptomi popuste, kako biste spriječili povratak simptoma depresije.