Rani jezično-govorno razvoj odnosi se na razdoblje u kojem dijete postepeno usvaja jezik – od prvih reakcija na zvuk do oblikovanja rečenica i smislenog razgovora. Uglavnom obuhvaća prvih nekoliko godina života (otprilike 0–6 godina). Rani jezično-govorni razvoj temelj je kasnijeg učenja, socijalnog funkcioniranja, emocionalnog razvoja i uspjeha u školi. Kvaliteta jezične stimulacije u okolini (razgovor, čitanje, igra) ima velik utjecaj na to kako i koliko brzo dijete razvija jezik. Do 16. mjeseca života dijete bi trebalo početi koristiti jednu značenjsku riječ (kao što je npr. “mama”, ”tata”) i koristiti je ispravno, samo kada se obraća mami ili tati. Do 2. godine, dijete bi trebalo početi sastavljati kratke dvosložne rečenice, kao što su: “Mama vodu”, “Tata daj”, “Mama pa-pa”.

Razvoju jezika prethodi uredan komunikacijski razvoj, pa ukoliko dijete ne kasni u komunikacijskom razvoju, ovo su neki znakovi koji mogu upućivati na kašnjenje u jezično-govornom  razvoju; ne odaziva se na svoje ime, nema niti jednu riječ sa značenjem u dobi od 15 mjeseci, koristi manje od 10 riječi u dobi od 18 mjeseci ili manje od 50 riječi u dobi od 2 godine, ne razumije jednostavne naloge (npr. Daj mi lutku.), ne oponaša zvukove ili radnje.

Ukoliko sumnjate da vaše dijete kasni u komunikacijskom i jezično-govornom razvoju, bitno je ne čekati i što prije se obratiti stručnim osobama kako bi se što ranije krenulo s intervencijom. Ovo su neki savjeti za poticanje jezično-govornog razvoja, koja se mogu primijeniti i na djecu urednog razvoja i na djecu s jezično-govornim kašnjenjem:

• Pojednostavite svoj govor – manje je više; koristite jednu riječ ili kratke, ali gramatički ispravne rečenice. Usmjerite se na ono što dijete u tom trenutku zanima. Pridružite mu se u aktivnosti i imenujte što radi, vidi ili čuje. Govorite polako, jasno i na zabavan način kako biste zadržali njegovu pažnju.
• Potičite upotrebu gesti te ih kombinirati s govorom (”da”, ”još”, ”piti”, ”jesti”, pa i konvencionalne geste ”pa-pa”, ”daj 5”)
• Ako ne razumije vašu uputu, pokažite djetetu što treba učiniti. Primjerice, ako djetetu kažete „daj jabuku“, a dijete ne reagira, pokažite na jabuku i ponovite gestu davanja. Ako i dalje ne razumije, pomozite mu fizički – odvedite ga do jabuke, stavite mu je u ruku i uz ponavljanje upute pomozite mu da je preda.
• Stavite naglasak na razumijevanje, a ne na govor. U ranoj fazi važnije je da dijete shvaća poruke nego da ih ponavlja.
• Izbjegavajte postavljanje pitanja. Postavljanje pitanja poput „Što je to?“ ili „Kako se to kaže?“ neće pomoći u razvoju djetetovog razumijevanja i govora, jer se više doima kao ispit nego kao poticajna komunikacija. Takva pitanja neće potaknuti dijete na izgovaranje riječi jer ih dijete možda još ne zna. Previše pitanja može stvoriti nelagodu jer dijete ne može ispuniti očekivanja, a i roditeljima i okolini može biti teško ako ne vide rezultate. Umjesto da pitate „Što to imaš?“ kad dijete drži autić, bolje je reći: „Autić! Autić imaš!“ ”Kakav lijep auto”, ”Crveni auto!”. Važno je ciljanu riječ koristiti često i u različitim kontekstima te ju kombinirati s drugim riječima.
• Dajte djetetu priliku da bira. U svakodnevnim situacijama dajte djetetu priliku da donosi odluke o stvarima kao što su igračke, odjeća, hrana, postavljajući ili-ili oblik pitanja (npr. Želiš li jabuku ili krušku?)
• Čitajte s djetetom. Djeca s jezično-govornim kašnjenjem vrlo često pokazuju malo interesa za slikovnice i knjige. Ako je djetetovo razumijevanje vrlo slabo, odaberite jednostavne slikovnice s malo teksta i jasnim ilustracijama. Najbolje je početi s slikovnicama koje imaju fotografije, jer će dijete lakše povezati stvarni predmet s onim na slici. Čitanje ne mora uvijek uključivati cijeli tekst; ponekad je dovoljno pratiti djetetov pogled po slikovnici i imenovati ono što gleda. Ako dijete dopusti, usmjerite njegov prstić prema slici i imenujte predmet ili životinju. Ako dijete pokazuje interes, možete početi opisivati likove i radnje u kratkim rečenicama i koristiti različite tonove glasa, kao što su glasni, tihi, brzi, spori, sretni, prestrašeni tonovi, oponašanje razni zvukova iz prirode, kako biste održali djetetovu pažnju. Za čitanje nije potreban veliki broj slikovnica, dapače, čitanje iste slikovnice više puta pomoći će djetetu da se upozna s pričom i počne razumijevati slike. Kada dijete već ima iskustva s nečim iz stvarnog života, poput psa, mačke ili  auta, bit će lakše povezati tu stvar s riječju u slikovnici.
• Iskoristite dnevne rutine i svakodnevne situacije da bi poticali jezično-govorni razvoj. Svakodnevne situacije idealna su prilika za poticanje jezičnih vještina. To su primjerice, dnevne rutine kao što su spremanje za vrtić/posao, put do vrtića, kupanje prije spavanja, obavljanje svakodnevne higijene, kuhanje, kućanski poslovi. Uključite dijete u svakodnevne aktivnosti te komentirajte što radite (”režemo luk”, ”sad ćemo upaliti pećnicu”, ”peremo zube”, ”idemo se umiti” itd.)
• Smanjite izloženost ekranima. Prekomjerna izloženost ekranima negativno utječe na komunikacijski i jezično-govorni razvoj. Čak ni sadržaji koji su označeni kao ”edukativni” ne pridonose pozitivno razvoju komunikacije i jezika, a razlog tome je što je komunikacija putem ekrana jednosmjerna i pasivna, dok je za pravilan razvoj potrebna dvosmjena interakcija, gdje je dijete aktivno uključeno. Budite aktivni promatrači. Kada dijete koristi ekran, roditelj bi trebao biti prisutan i aktivno sudjelovati, postavljati pitanja, objašnjavati sadržaj te na taj način poticati jezični razvoj.
  Djeca do 3. godine uopće ne bi trebala biti izložena ekranima, dok djeca do 6. godine ne bi trebali biti izloženi ekranima dulje od 1h/dnevno.