Tantrumi? Da, potpuno su normalni. Zapravo, ako vaše malo dijete često gubi kontrolu nad sobom, to znači da je razvojno potpuno u skladu sa svojom dobi. To također znači da tantrumi vašeg djeteta nemaju ništa s tim koliko ste “dobar” roditelj (osjećaj krivnje u roditeljstvu je grozan).
Tantrumi su intenzivni emocionalni ispadi koji uključuju bijes, frustraciju ili tugu, a najčešće se javljaju kod djece mlađe dobi. Oni su prirodan dio razvoja jer djeca još uvijek uče upravljati emocijama i komunicirati na primjeren način. Ovi ispadi mogu uključivati plač, vrištanje, udaranje, padanje na pod ili čak povraćanje. Uzrokovani su često osjećajem preopterećenosti, potrebom za autonomijom ili nemogućnošću izražavanja osjećaja riječima.
Tantrumi su normalan dio dječjeg razvoja i ne odražavaju roditeljske sposobnosti. Premda ih ne možemo potpuno izbjeći, postoje strategije za smanjenje njihove učestalosti i intenziteta. Ključ je u prevenciji i pravilnom reagiranju.
Strategije za prevenciju tantruma
1. Davanje izbora
Mnogim tantrumima okidač je prijelaz – završavanje jedne aktivnosti kako biste započeli drugu. To je zato što mozak male djece ne voli iznenađenja. Djeca trebaju predvidljivost. Kad djeca znaju što će se dogoditi prije nego se to dogodi, njihov svijet se čini sigurnim i predvidljivim.
Planirajte unaprijed, otkrijte djetetu plan i objasnite pojedinosti. Budite suradnici u planiranju zajedničkog dana.
2. Davanje izbora
Ponekad se tantrumi događaju tijekom prijelaznih trenutaka, dok se ponekad događaju zbog želje za kontrolom. Znate o čemu se ovdje radi: „NE! JA!“ i „JA TO RADIM!“ i „SVE SAM!“
Bitna stvar je da vaše dijete želi biti odgovorno (kao i mi sami). Umjesto da se borite protiv te sasvim prirodne želje, što vas dovodi u sukob za kontrolom, pokušajte ići ukorak s tim. Pružite djeci osjećaj pozitivne moći nudeći im izbore primjerene njihovoj dobi.
Dopustite naglasak posljednje rečenice: izbori primjereni dobi. Iako vaše dijete možda misli da želi biti odgovorno za odabir ručka ili za vrijeme spavanja (odgađajući ga 45 minuta), djeca se zapravo osjećaju sigurnije kad roditelji donose te odluke na višoj razini. Osim toga, kada dosljedno donosite odluke, rast će vam samopouzdanje kao vođi svojeg doma!
Kada dopustite svom djetetu da doživi kontrolu, osjećat će se kao da ste na istoj strani. Htjet će surađivati s vama umjesto protiv vas.
3. Da/Ne/Da sendvič
Biti dijete znači da vam se riječ „ne“ kaže puno puta dnevno. I dobivati „ne“ nije nimalo zabavno. Ni odraslima se to ne sviđa, pa zašto bi se svidjelo i našoj djeci?
No ipak, kao roditelji, ponekad trebamo reći „ne“. To možete učiniti i na zanimljiviji način, tako da napravite Da/Ne/Da sendvič. Umjesto da jednostavno kažete „ne“, stavite tu lošu vijest između dvije „da“ vijesti (“Zvuči kao sjajna ideja, ali sada idemo spavati. Sutra ćemo to napraviti!”)
4. Validirajte osjećaje
Jeste li ikada imali loš dan i usred izljeva emocija prijatelju ili partneru, oni kažu nešto iznenađujuće potvrđujuće poput: “Zar ne pretjeruješ malo?” To stvarno ne ostavlja dobar osjećaj, zar ne?
Kad vaše dijete počne plakati i vi odgovorite tako što okrenete očima i kažete im da se smire, to njima stvarno ne ostavlja dobar osjećaj. Stoga pojačavaju glasnoću, bacaju se na pod i jecaju – kao da je cijela njihova sudbina upitna.
Ovo je iscrpljujuće. Dakle, prije nego vaše dijete potpuno izgubi kontrolu nad emocijama, jednostavno recite: “Ej, vidim da si uznemiren. U redu je biti uznemiren.” Vaše dijete možda će samo klimnuti svojom malom glavom. Ili će i dalje imati tantrum. No, kada vidite i zaista čujete što vam vaša djeca žele poručiti, njihovi izljevi bijesa postat će kraći i manje intenzivni.
Potvrđivanje osjećaja pomaže vašoj djeci prepoznati, imenovati i upravljati svojim vlastitim emocijama, što će im pomoći da postanu emocionalno zdrave odrasle osobe.
5. Dosljednost i granice
Najučinkovitiji način sprječavanja tantruma je postavljanje granica. Zatim njihovo pridržavanje.
Kad vaše dijete zatraži čokoladnu pločicu u redu na blagajni i vi kažete “ne”, držite se tog “ne”, bez obzira na poglede koje dobivate kad vaše dijete izgubi kontrolu. Kad kažete svom djetetu da je vrijeme za prestanak gledanja ekrana nakon što završi epizoda, isključite ekran bez obzira na plač i reakciju koja slijedi. Kada vaše dijete ne želi napustiti igralište, spakirajte stvari i krenite, čak i ako vrište cijelim putem do automobila.
Zašto? Jer ako pravite iznimke zbog pogleda… ako kažete “OK, samo ovaj put” zbog plača… ako kažete “Dobro! Predajem se!” zbog vrištanja…možete li pretpostaviti što će učiniti sljedeći put kad im se ne svidi vaš odgovor?
Djeca se osjećaju sigurno uz jasne i dosljedne granice. Kada kažete “ne”, držite se toga bez obzira na reakciju. Maloj djeci je važno znati što će se dogoditi prije nego se to dogodi. Dakle, kada kažete da je vrijeme za isključivanje iPada, vaše dijete zna da je vrijeme za isključivanje iPada – svaki put bez zabune.
Kada znaju da se mogu osloniti na vaš prvi odgovor kao konačan odgovor, imat će manje tantruma – a oni koji se dogode bit će s vremenom kraći i manje intenzivni.
Važnost roditeljske smirenosti
Roditeljstvo je vještina, a svaka vještina treba puno prakse da bi se usvojila. Ponekad ni mi kao roditelji nemamo svaki dan kapacitet za dnevne obaveze, a k tome još i iznenadne događaje, stoga budite blagi prvenstveno prema sebi, zatim prema svojoj djeci.
Budite jasni u svojim očekivanjima i neka djeca znaju što mogu očekivati od vas. Ako ste uvijek (ili u većini slučajeva) dosljedni svojim riječima, oni će znati da mogu računati na vas kada nešto ne ide kako žele. Oni će znati kako ćete reagirati i u vama će osjećati sigurnost.
Budite i nježni. Imajte na umu da su to djeca, iako nam se ponekad čini da puno razumiju, čak i više od odraslih osoba.
Prije svega, napravite raspored dnevnih aktivnosti (vizualni), budite jasni i dajte im primjerene izbore u danu. Neka vaša prva riječ ne bude “NE”. Potvrdite njihove osjećaje, dajte im do znanja da ih čujete i vidite i da ste ovdje za njih kada nisu sigurni što trebaju napraviti.
I zadnje, vi ste roditelji. Postavite čvrste granice tako da djeca nauče što je prikladno, a što nije. Djeca vole granice, ako su pravilno postavljene. One im pomažu razvijati vlastitu strukturu i pomažu im razumjeti svijet oko sebe.